top of page

Petnaest dana da priznate krivicu za delo koje niste počinili

  • Special Correspodent
  • Aug 22
  • 5 min read

Dana 18. avgusta 2026. godine, Povereništvo (Privremeni odbor) uputilo je parohijanima pismo pod naslovom „Obaveštenje pre prestanka članstva u Crkveno-školskoj opštini”. Pismo počinje pasusom o Telu Hristovom, bratskoj brizi i „iskrenoj nadi u pomirenje”. Zatim ih optužuje za „organizovano ometanje” kojim je sprečeno služenje Svete Liturgije i za objave na društvenim mrežama koje su „nanele štetu ugledu Crkve” — dajući im rok od petnaest dana da podnesu pisanu izjavu kojom izražavaju pokajanje, ili će se suočiti sa isključenjem iz parohije kojoj pripadaju godinama.

 

Pročitajte ovo pismo jednom zbog njegovog jezika, a drugi put zbog onoga što ono zaista jeste: ultimatum, zamotan u reči pastirske brige, koji dolazi od odbora koji već deset meseci pokazuje šta tačno radi onima koji odbijaju poslušnost.

 

 

Ono što je ovaj Odbor zaista uradio, izloženo jasno i otvoreno — jer pismo traži od parohijana da odgovaraju zbog toga što su stajali ispred crkve, te isti standard zaslužuje i sam Odbor:


  • Pokrenuo postupak iseljenja o. Dragoslava Kosića, sveštenika na bolovanju zaštićenog članom 25 Eparhijskog pravilnika, dok mu pet od šest zagarantovanih mesečnih plata nije isplaćeno — kao što nisu uplaćeni ni doprinosi za penzijsko osiguranje.

 

  • U dva navrata organizovao blokiranje njegove pošte u pošti na osnovu lažne tvrdnje da više ne živi na svojoj adresi — što je potvrđeno zvaničnim izveštajima Američke pošte (USPS), a ne samo na osnovu reči.

 

  • Zamalo naredio da se vozilo jednog od najstarijih članova parohije odnese paukom sa crkvenog parkinga na Petrovdan — isti onaj već dokumentovani incident u kom je pozivana policija, jedan čovek podignut u vazduh, a među metama se našla i 80-godišnja žena koja se kreće uz pomoć šetalice.

 


  • Izdao prekršajni nalog za neovlašćeni upad (criminal trespass) protiv parohijanke zbog toga što je stajala na imanju sopstvene crkve.

 

  • Predsednik Odbora je fizički napao parohijanku, što je zabeleženo na video-snimku i dokumentovano u policijskom izveštaju (CAD 250068389).

 

 


  • Postavljeni parohijski sveštenik je javno optužio parohijane da su lopovi — da su ukrali pričesno vino i prosfore — i pre nego što je kročio u crkvu, na sam stepeništu, pre bilo kakve istrage.

 


  • Bacio stopalo Majke Božije u smeće umesto da se prema njemu odnosi sa strahopoštovanjem koje pripada svetinji — i to administracija koja se trenutno poziva na Sveto pismo i blagodat.


 


  • Slagao arhijerejskog namesnika u snimljenoj izjavi da je plata o. Dragoslava isplaćena u celosti — iako to nije bilo tačno.

 

  • Pozvao policiju da proveri zdravstveno stanje (welfare check) o. Dragoslava šest dana pre Petrovdana i dve nedelje pre ročišta za iseljenje, lažno govoreći policiji da je on „bivši sveštenik” u postupku iseljenja — od čega ništa u tom trenutku nije bilo tačno (CAD 260039071).

 


  • Otpustio koreografa parohijskog folklornog ansambla uz rok od manje od 24 sata da vrati decenije stare nošnje i rekvizite.

 

  • Postavio sam sebe u sastav koji direktno krši zabranu nepotizma u upravljanju parohijom predviđenu Pravilnikom — najmanje šest od četrnaest imenovanih članova povezano je bračnim ili kumskim vezama, u parohiji koja daleko prelazi granicu veličine gde bi takva iznimka uopšte bila dozvoljena.

 

To je Odbor koji piše ovo pismo. Ne neutralno telo koje razmatra ponašanje parohijana — već isto to telo, ista imena, istih deset meseci.

 

A tu je i podnosilac zahteva čije ime niko ne može da izgovori.

 

Jedna parohijanka je podnela zahtev za članstvo u Crkveno-školskoj opštini i odbijena je, sa zvaničnim obrazloženjem koje sadrži istu optužbu kao i ovo pismo: učešće u ometanju ispred Sabornog hrama. Postoji samo jedan problem. Ona nikada u životu nije stajala ispred te crkve. Nije prisustvovala niti jednom okupljanju, protestu niti demonstracijama pre datuma koji je Odbor naveo protiv nje. Optužba nije bila greška u proceni — bila je u potpunosti izmišljena.

 

To nije selektivna primena pravila. To je pravilo iskorišćeno kao oružje protiv koga god Odbor odluči da odseče, bilo to tačno ili ne. Ako je Odbor u stanju da izmisli podatke o učešću nekoga ko nikada nije bio tamo, onda pismo sa rokom od petnaest dana upućeno stvarnim parohijanima ne zaslužuje apsolutno nikakvo poverenje u to šta stvarno znači izraz „što je došlo do saznanja Povereništva”.

 

Postoji i drugo ime iza ovog istog datuma, i to pogodi još dublje.


  1. novembar 2025. godine je tačan datum koji se u ovom pismu navodi kao dan „organizovanog ometanja ispred Sabornog hrama kojim je sprečeno služenje Svete Liturgije”. Jedna od parohijanki koje je Odbor od tada uzeo na metu — zaustavljanje pošte, zamalo odnošenje automobila na Petrovdan — tog dana uopšte nije bila napolju. Bila je unutra, na Liturgiji, kao i svake druge nedelje. Samo nedelju dana kasnije, 16. novembra, isti ovaj Odbor joj je ponudio mesto u samom Povereništvu (Privremenom odboru).

 

Razmislite o tom redosledu. Datum koji Odbor tretira kao dokaz anticrkvenog delovanja jeste datum kada je jedna od osoba koju su kasnije uzeli na metu bila unutar hrama na molitvi, i kojoj su iste te nedelje toliko verovali da su je pozvali da pomogne u upravljanju parohijom. Ili je Odbor tačno znao ko je bio, a ko nije bio napolju 9. novembra i sada to svesno lažno prikazuje kako mu odgovara, ili je njegova evidencija toliko nepouzdana da mu se ne može poveriti optužba ni protiv koga. Ne postoji treće tumačenje koje bi navođenje ovog datuma u pismu učinilo verodostojnim.

 

Šta pismo traži, i čemu zapravo služi

 

 

Pismo zahteva pisanu izjavu kojom se primaoci „ograđuju” od „nehrišćanskog i anticrkvenog delovanja”, izražavaju „pokajanje za postupke koji su prouzrokovali sablazan” i obećavaju da se takvo ponašanje „neće ponavljati”. Jasno rečeno, to nije zahtev za pokajanje. To je zakletva na odanost, sa isključenjem kao kaznom za odbijanje potpisa — izdata od strane odbora koji za deset meseci nijednom nije napisao slično pismo samom sebi.

 

Pri kraju pisma stoji rečenica koja uverava parohijane da ništa u obaveštenju ne ograničava njihovu mogućnost da „u bilo kom trenutku zatraže pomirenje i pastirsko vođstvo od parohijskog sveštenika”. Istog onog parohijskog sveštenika čiji je potpis na pismu. Istog onog parohijskog sveštenika koji je snimljen kako lažno govori namesniku da je o. Dragoslav isplaćen. Ponudu za pastirsko vođstvo potpisuje jedan od ljudi koji je, kako se u ovom članku dokumentuje, optuživao parohijane na crkvenom stepeništu pre nego što je sagledao ijednu činjenicu.

 

Odbor koji odnosi automobile paukom, blokira poštu, podnosi tužbe za iseljenje i fizički napada sopstvene parohijane nema pravo da bilo kome drugom šalje pismo tražeći da se prvo pokaje.

 

Pismo se poziva na Pravilnik. Sam Odbor je njegovo kršenje.

 

 

Ovo pismo se oslanja na član 31 Eparhijskog pravilnika kako bi zahtevalo poslušnost i pokajanje parohijana. Ono ne pominje član 45 istog Pravilnika — član koji zabranjuje upravo onu vrstu porodičnih i kumskih mreža od kojih je ovaj Odbor sastavljen. Najmanje šest od četrnaest imenovanih članova povezano je bračnim ili kumstvenim vezama: potpredsednica Odbora čiji suprug, dever i dva kumčeta sede u istom tome odboru sa njom; sekretarka čiji je otac bio prethodni predsednik Odbora; kao i bračni par koji zauzima još dva mesta. Pravilnik dozvoljava takvu organizaciju samo u parohijama koje su premale da bi sastavile odbor na drugi način. Sveti Sava, sa preko 120 porodica i imovinom od 1,8 miliona dolara, nije takva parohija.

 

Dakle, Odbor koji traži od parohijana da potpišu izjavu o pokajanju zbog navodnog kršenja crkvenog poretka, sam sedi u sastavu koji crkveni poredak izričito zabranjuje. Citiraju im Pravilnik. Ne citiraju deo koji je napisan o njima samima.

 


Comments

Rated 0 out of 5 stars.
No ratings yet

Add a rating
  • Instagram
  • Facebook
bottom of page